Pučka škola u našem mjestu prvi put je otvorila vrata učenicima prvašima 11. prosinca 1937. kao četverorazredna mješovita pučka škola. Prije toga datuma u našem mjestu nije radila pučka škola kao državna ustanova, već se na nekoliko mjesta i s vremena na vrijeme oraganizirao tečaj opismenjavanja. Voditelji tih analfabetskih tečajeva bili su učitelji koji nisu mogli dobiti državnu službu zbog toga što je osnovno školstvo na našem području bilo jako nerazvijeno. Nekolicina djece imućnijih roditelja pohađali su školu u drugim mjestima.
Odgovornost za takvo stanje snosi u prvom redu ondašnja vlast, pa i naši predstavnici u toj vlasti, a potom i sami mještani koji su, kako se priča, odgađali osnivanje i otvaranje pučke škole kako bi im djeca mogla pomagati u obavljanju poljoprivrednih poslova. Iz toga vremena još i danas kola uzrečica kako su naši predstavnici u općinskom vijeću dolazili veseli kada bi odbili školu i s radošću priopćavali tu vijest svojim mještanima:”Budite veseli, odbili smo školu!”
Kada sve to imamo u vidu onda nam nije čudno zašto su, na primjer jedna Poljica ili Župa pod Biokovom mnogo ranije dobili pučku školu nego mi. Eto tako, zbog nemara i nerazumjevanja naroda i njegovih predstavnika u našem selu pučka je škola otvorena tako kasno, tek. 11. prosinca 1937.
Kada je konačno s nastavom u novoizgrađenoj školi trebalo početi, pojavio se problem koliko godišta primiti u prvi razred. Zaključeno je da se prime četiri godišta 1927., ’28.,’29.,’30. Budući da je interes za pohađanje bio velik to je primljeno i nekoliko djece rođene 1925. kao i nekoliko Zmijavčana ( Mirko i Marko Todorić te Ivan i Mirko Gudelj). U školi je te prve godine bilo upisano 190 učenika i tako se stvoriše dva mamut odjeljenja. Odjeljenje A koje su sačinjavali učenici rođeni 1929. i 30. brojilo je sto učenika, a odjeljenje B su sačinjavali učenici 1927. i 28. Imalo je devedeset učenika. U početku u oba odjeljenja nastavu je izvodila učiteljica Ema Tomas udana Kukulj, dok nije početkom 1938. došao učitelj Josip Radić koji je preuzeo 1.b razred i postao ravnateljem škole.
Svakako da Vas interesiraju rezultati u učenju na kraju te prve školske godine. Oni izgledaju ovako: odličnih 61 ili 32% vrlo dobrih 44 ili 23%, dobrih 46 ili 24%, slabih 27 ili 14 posto i neocijenjenih 12 ili 6.20%. Ako k tome dodamo da je kriterij bio dosta strog, onda su to sjajni rezultati. Početkom školske 1938. / 39. godine dolazi na rad u našu školu učitelj Milan Milas i postaje razrednik prvoga razreda sa 114 učenika, dok drugi A razred vodi Ema Kukulj, a Josip Radić drugi B razred sa 77 učenika. U listopadu 1939. E. Kukulj napušta školu, a njezino odjeljenje preuzima M. Milas. Kadrovska situacija postaje sve teža jer je đaka i odjeljenja sve više, a njih dvojica u međuvremenu nikakva pojačanja nisu dobili. Nastupa 1941. i pred kraj školske godine učitelj Radić četvrtaše vodi na jednodnevni izlet u Split, što je ostalo u vrlo lijepoj uspomeni. Početkom školske 1941./42. otvara se Realna gimnazija u Imotskom i četrdesetak učenika se upisuje u prvi razred. Nastavili su s dobrim učenjem i vladanjem kao i u pučkoj školi, pa su ih profesori kao takve brzo uočili i po njima pozdravljali učitelja Radića. U travnju 1941. osniva se Nezavisna Država Hrvatska pa se mijenja i naziv škole iz Državna narodna škola Runović u Mješovita pučka škola Runović. Kao i narednih godina mnoge naše obitelji iz ekonomskih razloga sele u ravničarske krajeve, pa se na taj način smanjuje i broj učenika u školi, a ni učitelja nema koliko je potrebno za normalan rad škole. Dok je učitelj Radić bio u selu sve je još nekako i štimalo, ali kada je on 1942. otišao u vojsku, kola su, kako se to kaže, krenula nizbrdo. Nastava se nije redovito održavala, a učiteljski kadar nije bio dovoljno stručan ni odgovarajući. Nastavu su često izvodili učitelji s osnovnom školom i nekakvim tečajem. Iz toga perioda nemamo ni odgovarajuću dokumentaciju, a ono što imamo pisano je u običnim zadaćama i tu se jako teško snaći. Bilo je dosta učenika koji su neredovito ili nikako pohađali školu.
